Intervju s Mirkom Golomeićem

Upornost i vjera u ideju i viziju kao put ka poslovnom uspjehu

Ulazim u predivan restoran „Ragusa“, s čarobnim spletom stilskih dekoracija, koje bude sjećanja na Hrvatsku.
Nazivaju ga Mediteranom u srcu Skopja, s mediteranskom kuhinjom i morskim plodovima. Pogledom tražim Mirka Golomeića, moga sugovornika, koji užurbano izdaje uputstva zaposlenicima i odgovara na mobilni telefon. Veliko komešanje i žurba. Uz pozdrav započinjemo razgovor uz kavicu i tihu glazbu.. Profesionalno osvjetljenje daje osjećaj ugodnosti što lebdi u zraku.

Mirko Golomeić je uspješan poduzetnik. Završio je Ugostiteljsku školu i diplomirao na Fakultetu za turizam u Skopju. Sa svojom obitelji vodi grupaciju GMC „Ragusa 919“. Istaknuti je član Zajednice Hrvata u RM u kojoj je obnašao mnogobrojne funkcije od njezinoga osnutka do danas. Skroman i pošten Hrvat koji godinama s puno ljubavi i srcem financiski pomaže veliki broj projekata Zajednice. Dobitnik je zahvalnice i plakete ZHRMa za neumorni i požrtvovni rad.

Bavite se ugostiteljskim radom koji ste počeli 1993. godine. Recite nam o izazovima i problemima s kojima ste se suočavali i nakon puno godina upornošću i vjerom postigli zavidne rezultate formirajući grupaciju GMC «Ragusa 919» iza koje stoji obitelj Golomeić.

Moj otac Hrvat bavio se ugostiteljstvom. S njegovom potporom otvorio sam restoran « Mirko 919 ». Napornim radom i vlastitim umijećem i vjerom u svoju viziju poslovanje je napredovalo. Restoran je dostigao kapacitet od 450 stolica. Bio je to moj prvi veliki uspjeh i radost. Postepeno sam u posao uključio i moju suprugu Cvetu. Uvijek mi je obitelj bila velika potpora. Davala mi je snagu za nove poslovne uspjeh. Bilo je teško, no držala me je ta ljubav s kojom sam obavljao ugostiteljske poslove i stalna briga kako stvoriti ugodan život mojoj obitelji.

Mogu konstatirati da se u Makedoniji može voditi uspješno poslovanje. Pokazatelj je obiteljska grupacija GMC «Ragusa 919» iza koje stoji obitelj Golomeić. Kako je organizirano to poduzetništvo?

Znate, ja sam obiteljski čovjek. Obitelj je moja svetinja. Usmjerio sam moje sinove Pericu i Goceta da zajednički proširimo naše ugostiteljsko poslovanje. Otvorili smo restoran «Ragusa» u centru grada. Nije bilo jednostavno. Radilo se naporno, (ono što se uvjek govori među poduzetnicima) na raspolaganju smo bili 24 sata. No danas smo ponosni. Restoran «Ragusa» raspolaže s 240 stolica unutra i 100 stolica na terasi i trudimo se održati izvrsan kvalitet, pristojnu uslugu, izbor hrane i cijene dostupne i prilagođene konkurenciji što su korisnici prepoznali. Mukotrpnim radom i poštenjem i sa stalnim i zadovoljnim korisnicima i s puno prijatelja us­­­pijevamo proširivati naše obiteljsko vlasništvo. Poslije restorana «Ragusa» napravljena je prije 5 godina grupacija GMC «Ragusa 919». U sustavu grupacije osim res­torana «Mirko 919» i «Ragusa» su: vila «Ragusa» na Vo­dnu, restoran u gradskom parku «Opatija», dječji re­storan s igrotekom gdje se čuju veseli dječji glasovi, gdje vlada radost i dječje igre i proslave rođendana. Taj posao uspješno animira i vodi moja snaha Irena. Isto ta­­ko u poslovanju veliki doprinos dobivamo od snahe Zo­rane, zaposlenice u Stopanskoj banci. Uspješno nas obavještava o svim mogućnostima financiranja poslovnih projekata. Naša zajednička ulaganja u obiteljsko poslovanje, naši poslovni uspjesi, naša sloga i sretna obitelj čine me zadovoljnim. Uspio sam ostvariti svoj dugogodišnji san da sve članove obitelji Golomeić izvedem na pravi put i pokažem im mojim mukotrpnim radom da samo rad i poštenje može poduzetniku osigurati poslovni opstanak u jakoj ugostiteljskoj konkurenciji. Treba se izboriti.

I zašto baš naziv «Ragusa»?

Grupacija GMC «Ragusa 919» imenovana je prema jednom od prekrasnih gradova na Jadranu. To je Dubrovnik, a staro ime toga mjesta je Ragusa. Tamo su na­ši korijeni. Moj se otac iz Dubrovnika, kao i mnogi Hrvati, naselio u Janjevu. Iz toga mjesta tatini rođaci vratili su se Hrvatsku. No tatin životni put odveo ga je u Skopje gdje se bavio ugostiteljstvom. Vremenom me je uveo u taj posao i tako sam počeo. Moji roditelji uvjek su bili uz mene i pomagali mi. U našoj obitelji vladao je spokoj i velika ljubav. Veselim se što sam tu tradiciju produljio i na svoju obitelj na koju sam ponosan.

Što bi poručili mladim poduzetnicima koji počinju poslovanje? Kako stići do uspjeha? Koji je Vaš moto u poslovanju, pa i u životu?

Često se sjećam jednog pročitanog citata: „Da bi se postigli veliki uspjesi, ne treba samo djelovati, već treba i sanjariti, ne samo planirati, već i vjerovati.“
Svaki veliki uspjeh dolazi u pratnji velike frustracije, a to znači jasnije rečeno menadžerske frustracije. Upravo ta frustracija nosi nas prema našim ambicijama.
Treba se samo boriti kako bi mogli sanjati za nešto više. Zato bih mogao s aspekta moga poslovnoga iskustva poručiti mladim poduzetnicima da sve ono što žele postići u životu moraju to prethodno odsanjati. Kada čovjek radi ono što je predhodno dugo sanjario istinski to radi s velikom ljubavlju, tada je uspjeh neizbježan. U poslu ne treba cilj biti brza zarada nego stvaranje kvaliteta i poslovanja koje će opstati godinama i samo tako su ulaganja uspješna.
Moj moto u životu koji upućujem i mladim poduzetnicima je: Najveći rizik u životu je da nikada ne riskiraš.
A u životu? Sretna obitelj u kojoj vlada najprije ljubav koja nosi spokoj i složnost, poštovanje i razumijevanje, izgrađeno samopoštovanje, stalni rad i borba koja nikada ne prestaje.

Kao poduzetnik, Vi ste puno pomagali radu Zajednice. Sponzorirali ste mnoge aktivnosti što su se događale i kao veliki vjernik i u Katoličkoj katedrali u Skopju. No uvijek ste bili jako skromni, nikada to niste isticali. Recite nam bar sada nešto o tome.

Da. Zapravo svi koji me poznaju tu moju skromnost nazivaju vrlinom. Spreman sam uvijek pomoći suglasno svojim mogućnostima. Godinama u Zajednici Hrvata pomažem u proslavama blagdana, zajedničkim druženjiima, humanitarnim projektima i baš ne želim puno o tome. Važno je da mogu uskočiti kada me pozovu, a i sam iniciram pomoć kada vidim da je negdje potrebna.
Da, moja obitelj pohađa sv. Mise u katedrali „Presveto srce Isusovo“. Mi smo vjernici, budući nas vjera održava. Molitva je jedna neopisiva snaga koja nam pomaže i bodri nas. Znamo koliko ta naša crkva ima potreba, vjernici je potpomažu. Među njima je i naša obitelj. Radimo to dragovoljno i ljubavlju.

Što radite u slobodno vrijeme? Imate li nekakav hobi?

Poslovi u grupaciji GMC „Ragusa 919“ oduzimaju mnogo vremena. No za obitelji nalazi se vrijeme. Zapravo, slobodno vrijeme provodim sa svojim unucima. Oni su moja najveća radost i veselje je gledati ih kako rastu. Unuka Lucija ima već 7 godina, uči prva slova i već zna čitati. Ponekad joj pročitam neku bajku, a ponekad joj pomažem da napiše domaću zadaću iz matematike.
A tek mali 10 mjesečni Mirko! Taj je ljubimac svima. Ponosan sam što nosi moje ime.
Naše zajedničke radosti i druženje provodimo u Ohridu na našem brodu „Ragusa“ dugačkom 20 metara.
Na brodu je prava udobnost sa svim uvjetima. Zapravo to je dom na prekrasnom jezeru gdje osjećamo kao da smo na Jadranu, tatinoj postojbini, u Dubrovniku. Vjerujem da sam odlučio imati brod budući me to posjeća na moje korijene, na moju domovinu Hrvatsku u kojoj provodim dosta vremena. Mnoge naše rodice žive tamo. Evo baš sam se nedavno vratio iz Zagreba.

Što bi Vi poručili članovima ZHRM?

Prije 22 god. formirali smo Zajednicu. Dugo je vremena prošlo od naših prvih druženja. A bili smo i mlađi.
No uspjeli smo opstati, sačuvati naš jezik, baštinu i vjeru. Naši nasljednici pohađaju nastavu hrvatskoga jezika.
Živimo i postojimo i to treba održavati i njegovati. Jedan sam i ja među Hrvatima i poručujem svim članovima ZHRM da ostanu zajedno da se druže da šire oko sebe prijateljstvo i poštovanje i pomažu jedni drugima. Trebamo se boriti za dobre projekte i zajedničkim snagama ih odraditi.
Izdržali smo tolike godine i dosadašnji način rada treba se nastaviti uspješnim koracima, nastaviti i unaprijediti. Uvjeren sam da to možemo i umijemo.

Razgovor vodila Ljerka Toth Naumova

Petak 15.05.2020