Prof. dr. Dragan Danilovski – ekskluzivno intervju – “Analiza stanja i daljnje projekcije vezane za pandemiju Corona virusa – COVID 19 u Makedoniji”

Iskrena blagodarnost prof. dr. Danilovskom za odvojeno vrijeme za članove ZHRM i cjelokupnu javnost Makedonije.

Pitanja za prof. Dr. DRAGANA DANILOVSKOG za novi broj Glasila ZHRM „HRVATSKA RIJEČ“

Gospodine Danilovski, makedonska javnost sa velikom paznjom i interesiranjem slijedi Vaša stručna mišlenja kad je u pitanju zdarvstvena kriza u Makedoniji, vezana za pnademiju virusa Covid 19 , kao i vaše stručne preporuke;

1. Sa obzirom na činjenice, da se svakodnevno mijenja stanje zaboljenih, i za veliku žalost, prisutna je i velika smrtnost, od ove opake bolesti, cijenili bi Vaše mišljenje o najnovijim mjerama što je Makedonska Vlada donijela, dali ste pobornik istih ili ste mišljena da bi bilo potrebno uvesti i strožije mjere?

Prije svega, moram dati pregled širih okolnosti u kojima se nalazimo kao zemlja i o kojima neizbježno ovisi pristup u poduzimanju mjera za suočavanje s pandemijom. To će olakšati razumijevanje „nelogičnosti“ u vezi tih mjera. Jer, рrilikom takozvanog prvog talasa virusa, u svim zemljama regiona bilo je zabrana kretanja, uvođenja policijskog časa i drugih restriktivnih mera, koje sada nisu na snazi, uprkos znatno većem broju slučajeva.

Čak i prije izbijanja pandemije KOVID-19, naš zdravstveni sustav (kao i zdravstveni sustavi u drugim zemljama zapadnog Balkana) suočavao se s izazovima vezanim uz financiranje i provedbu usluga, tipičnih za siromašne zemlje. Izdaci za zdravstvo po glavi stanovnika u našoj su zemlji znatno niži od prosjeka EU-a, a način na koji se troše ograničena sredstva kroničnih bolesnika nije u potpunosti učinkovit, niti je u potpunosti u skladu s profilom bolesti u zemlji. To Makedoniju čini ranjivom na masovne epidemije bolesti koje predstavljaju prijetnju javnom zdravlju, posebno s obzirom na veću ranjivost pacijenata s kroničnim nezaraznim bolestima. Pandemija KOVID-19 istaknula je ove izazove.

U nedostatku učinkovitog lijeka i cjepiva, prema epidemiološkim načelima za rješavanje epidemija / pandemija, dostupne su samo metode za smanjenje rizika od uspostavljanja lanaca infekcija. Kako? Smanjivanjem socijalnih kontakata i primjenom osobnih zaštitnih mjera (nošenje maske, držanje distance i higijena ruku). Ta je strategija vrlo inventivno nazvana strategijom “čekić i ples”. I sve su je zemlje svijeta primijenile, neke uspješnije, neke manje uspješno.

Na prvi pogled, Makedonija se dobro rangirala na međunarodnoj listi spremnosti za pandemiju. Globalni indeks zdravstvene zaštite (Global Health Security Index, GHSI) uzima u obzir prevenciju, otkrivanje, brzi odgovor, usklađenost s međunarodnim standardima i rizično okruženje. Postigli smo uspjeh u tim područjima. To se vidjelo tijekom faze “čekića”, kada je vlada provodila javnozdravstvene mjere i ograničavala kretanje (iako nikada nismo imali potpuni “lockdown” – zaključavanje).

Što znači izraz “čekić i ples”? Izraz “čekić i ples” opisuje strategiju kontrole infekcije KOVID-19.

U fazi “čekića” reaguje se brzo i agresivno: uvode se mjere za ograničavanje kretanja (zatvaranje granica, eventualno karantena, policijski sat, zatvaranje škola, fakulteta, restorana i drugih poduzeća, propisivanje obveza o fizičkom distanciranju (pojam “socijalna distanca” nije primjerena), nošenje maski, često pranje ruku (ili dezinfekcija) kako bi se epidemija stavila pod kontrolu ublažavanjem prvog naleta što je dulje moguće, čime se omogućuje da se ne prekorači kapacitet zdravstvenog sustava, kao i da se što adekvatnije nosi sa teškim slučajevima. Kada je ovaj pristup uspješan, stope zaraze i smrtnosti brzo se smanjuju. Ova faza nikada ne može trajati predugo zbog štetnih učinaka na gospodarstvo. Zemlje u našoj regiji su posebno ranjive, posebno Makedonija. Stoga se mora odabrati optimalni trenutak za ulazak u fazu „plesa”.

Faza „plesa” dugoročni je napor da se virus održi pod kontrolom dok se ne pronađe cjepivo ili učinkovito liječenje ili dok se ne postigne kolektivni imunitet. Mjere za fizičko udaljavanje i ograničavanje kretanja u ovoj fazi mogu biti blage ili uopće ne postoje, ali općenito je potrebno reproduktivni broj virusa držati ispod vrijednosti jedan; nastavlja se zabrana velikih okupljanja. U ovoj fazi morate biti fleksibilni (“plesati”) i povremeno pooštriti mjere ako je potrebno. Treba i dalje nadzirati kontakte i primjenjivati ​​mjere izolacije. Edukacija o nošenju maski, fizičkoj distanci i higijeni ruku mora se nastaviti. Ovdje moram naglasiti da se između građana razlikuju dvije kategorije: oni koji su mjere disciplinirano primjenjivali i oni koji su pokazali apsolutnu nedisciplinu.

Prema Globalnom indeksu zdravstvene sigurnosti naša najslabija točka je kapacitet zdravstvenog sustava koji uzima u obzir čimbenike kao što su: zdravstvene mogućnosti u klinikama, bolnicama i zdravstvenim centrima; pristup zdravstvenim uslugama, dostupnost opreme itd. Ova slabost posljedica je dugotrajne strukturne slabosti u pogledu financiranja, pružanja usluga, menadžmenta, što zdravstveni sustav čini ranjivim na štetne događaje. Migracije i nedostatak radne snage također čine zdravstveni sustav ranjivim na pandemije.

Makedonija je posebno ranjiva zbog velikog tereta kroničnih nezaraznih bolesti. Najčešći uzroci smrti su kardiovaskularne i maligne bolesti – a ovaj epidemiološki profil posebno je osjetljiv na KOVID-19.

Sada smo u fazi kada se moramo boriti protiv širenja virusa u zajednici (community spread). Zadaci koji se moraju poduzeti – odjednom – postaju zastrašujuće složeni. To uključuje: osposobljavanje i opremanje zdravstvenih radnika prve linije; prenamjena objekata, adaptacija jedinica intenzivne njege i bolnica; kao i komunikacija s građanima o rizicima za javno zdravlje, kako bi se uklonili strahovi i pružile odgovarajuće informacije.

Zdravstveni sustav ima poteškoća s financiranjem i u nabavi potrebne opreme. Kratkoročni i srednjoročni nedostatak opreme imaju dodatne zahtjeve i rizike za liječnike i ostale zdravstvene djelatnike. Zbog njihovog fizičkog i psihološkog tereta potrebni su stalni (još veći) financijski poticaji države.

Pristup zdravstvenoj zaštiti postao je vrlo složen za mnoge pacijente, posebno trudnice s malignim neoplazmama i pripadnicima visoko rizičnih skupina. Ovaj će problem vjerojatno povećati stope morbiditeta i smrtnosti.

S obzirom na gore navedeno, jasno je zašto ne smijemo ponovno proglasiti stroge mjere s dužim trajanjem. Dugotrajno “zaključavanje” dovelo bi do socijalne i zdravstvene katastrofe. U većoj ili manjoj mjeri to se odnosi i na druge zemlje u našoj regiji. A u medicini postoji maksima: “primum non nocere”! U epidemiologiji to znači da mjere ne smiju nanijeti više štete od razloga zbog kojeg se provode. Zbog toga taktiziramo, oslanjajući se samo na korake u koreografiji plesa. Osnovni kriterij je ispunjenost bolničkih kapaciteta. U trenutku kada je kapacitet ugrožen, tek tada bi se trebale primijeniti restriktivnije mjere. Taj se trenutak približava u Makedoniji. Savet bezbijednosti je odlučio da se proglasi krizno stanje od 30 dana, a u tom će razdoblju, između ostalog, privatnim zdravstvenim ustanovama upravljati država. Potpuno “zaključavanje” trebalo bi uvesti samo tijekom nekoliko uzastopnih vikenda kako bi se smanjio prosječni broj dnevnih slučajeva. Tako bi se i smrtnost smanjila. Ne možemo si priuštiti dugo “zaključavanje” od nekoliko tjedana. Niti druge zemlje u regiji, uključujući Republiku Hrvatsku, po mom mišljenju, ne mogu si to priuštiti.

2. Dali ste mišljena da bi Makedonski zdravstveni sustav mogao izdržati ovaj pritisak na isti a svakodnevnim rastom broja oboljelih? I dali sustav ima materijalnog i kadrovskog kapaciteta sve to izdržati?

Sustav je na rubu izdržljivosti. Kad bi se povećanje broja slučajeva dopustilo da raste ovim tempom, kapacitet zdravstvenog sustava bio bi premašen za deset dana, čak i kad bi se angažirali dopunski kapaciteti. Već je uočljivo da razina kvalitete zdravstvenih usluga počinje padati. O iscrpljenosti zdravstvenog osoblja da i ne govorimo. To ne smijemo dopustiti. Mislim da bi bilo potrebno dodatno pooštriti mjere kako bi se smanjio dnevni broj slučajeva, a time i proporcionalno broj hospitaliziranih i umrlih.

3. Neželimo komentirati brojeve, oboljelih, suspektnih, umrlih…. isto se stanje svakodnevno mijenja, i u Makedoniji i u susjednim zemljama, zanima nas Vaše mišljenje o tzv. Brzim testovima, koji su njegove prednosti a koji su nedostatci?

Brzi, antigenski testovi otkrivaju određene proteine na površini virusa. Uporabom dugog brisa nosa ili grla za dobivanje uzorka nazofaringealnog sekreta, testovi antigena mogu dati rezultate za nekoliko minuta. Ovi su testovi brži i jeftiniji od PCR testova. Pozitivan rezultat antigenskog testa smatra se točnim ako se pažljivo slijede upute, ali postoji veća vjerojatnost lažno negativnih rezultata – što znači da je moguće zaraziti se virusom, ali i imati negativan rezultat.

U principu, antigenski testovi se trebaju uporabiti kod simptomatskih slucajeva u prvih pet dana I tada je senzitivnost visoka, čak prijeko 97 posto. Međutim, kod asimptomatskih slučajeva senzitivnost je samo oko 50-60 posto. Ovisno o situaciji, liječnik može preporučiti PCR test, kako bi provjerio negativan rezultat antigenskog testa. Osobito su preporučljivi za masovni skrining velikih populacionih skupina. Takav je primjer Slovačke, koja je nedavno obuhvatila bukvalno cijelokupno stanovnišvo starije od 10 godina.

4. Istakli ste u nedavnom intervjuu za „MIA“-u, da experti u svijetu pozivaju na radikalne promjene oko strategije testiranja, a među ostalima je prijedlog da se radi testiranje-skrining što većeg broja stanovništva. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

U strategiji borbe protiv epidemija/pandemija osnovno je načelo “testirati, testirati, testirati”, na kojem je Svjetska zdravstvena organizacija inzistirala od samog početaka pandemije. Poanta je obuhvatiti što širi krug kontakata oko svakog registriranog slučaja bolesti, kako bi se nakon toga mogli izolirati. Korištenje molekularnih testova (PCR) bio je vrlo težak zadatak, s obzirom na potrebu za laboratorijskom opremom, kao i vrijeme čekanja na rezultat, ali i visoku cijenu testova.

Međutim, primjenjujući masovno testiranje cijele populacije (PCR testovima), Kina je uspjela suzbiti epidemiju KOVID-19. Na primjer, testirali su čak 11 milijuna stanovnika u Wuhanu na početku pandemije. Zatim su testirali svih 9 milijuna stanovnika grada Qingdao samo zbog pojave 12 novih slučajeva kovida!

Pojavom brzih antigenskih testova stvoreni su uvjeti da se masovna ispitivanja provode relativno jeftino i u vrlo kratkom vremenu. Primjer za to je Slovačka koja je u dva dana uspjela testirati gotovo cijelu populaciju tijekom 10 dana.

Međutim, u načelu je ispitivanje velikih skupina stanovništva epidemiološki opravdano samo ako je forma širenja epidemije na razini klastera. Ako se radi o širenju virusa kroz zajednicu, takvo testiranje epidemiološki je neopravdano i predstavljalo bi uzaludno trošenje novca. Jedina bi korist bila utvrđivanje proporcije građana koji su pozitivni na virus. Međutim, imajući na umu senzitivnost od 50-60% u asimptomatskim slučajevima, mora se pretpostaviti da će polovica pozitivnih (asimptomatskih) ostati neotkrivena. U svakom slučaju, to bi imalo pozitivan učinak na širenje zaraze, jer bi barem polovica otkrivenih bila izolirana. A to će prepoloviti broj potencijalnih izvora zaraze. Budući da danas sve države predstavljaju svojevrsni sustav vezanih sudova, zbog dinamike kretanja ljudi između zemalja, takva masovna ispitivanja morala bi se provoditi najmanje jednom mjesečno, kako bi se epidemiološka situacija držala pod kontrolom. To zahtijeva ogromna financijska sredstva, pa ne vjerujem da bi si to mogla priuštiti bilo koja država u našoj regiji.

5. Dali imate kontakata s vašim Hrvatskim kolegama na ovu temu, imate li razmjenu iskustva u spravljanju s ovom pandemijom?

U regiji postoji široka međusobna suradnja na razini vlada i ministarstava zdravstva radi razmjene iskustava i koordinacije u vezi s ulaskom i izlaskom građana preko granice. Suradnja se uglavnom odnosi na provedbu preporuka Svjetske zdravstvene organizacije. Posebno pratimo aktivnosti ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, doc. dr. sc. Krunoslava Capaka.

Što se tiče akademske suradnje, ona postoji još od vremena bivše Jugoslavije. Sveučilište u Zagrebu jedno je od najstarijih sveučilišta u Europi. Za nas je posebno važna Škola narodnog zdravlja “Andrija Štampar”, koja je lider europske mreže škola javnog zdravlja, s tradicijom dugom 93 godine, koja uspješno gradi i promiče javnozdravstvene doktrine i zdravlje. Podignula je ugled i važnost preventivnih medicinskih disciplina, koje su općenito na ovom području bile podcijenjene u odnosu na kliničke. Generacije stručnjaka iz područja preventivne medicine stekle su dragocjena znanja u ovoj prestižnoj ustanovi. Nema epidemiologa na našim prostorina koji ne poznaje načelo koje je promovirao osnivač škole, humanist i vizionar Andrija Štampar, da “liječnik treba tražiti pacijenta, a ne obrnuto” i koncept zdravstvenog osiguranja temeljenog na solidarnosti i zdravstvenoj zaštiti dostupan svima.

6. Što predlažete Makedonskoj javnosti i našim čitateljima, a u isčekivanju djelotvornog cjepiva protiv COVID-19 virusa; koji su, u momentu, najefikasniji lijekovi, koja je optimalna terapija za oporavak pacijenata, a želimo čuti i Vaš stručni komentar o djelotvornosti Hrvatskog lijeka „Sumameda“?

Ovom prigodom ponudit ću informacije preuzete iz Uputstva komisije za tretman KOVID-19 (COVID-19 Treatment Guidelines Panel. Coronavirus Disease 2019 (COVID-19) Treatment Guidelines. National Institutes of Health).

(Available at https://www.covid19treatmentguidelines.nih.gov/).

Brojni istraživački agensi i lijekovi koji su odobreni za druge indikacije, trenutno se proučavaju u kliničkim ispitivanjima za liječenje COVID-19 i pridruženih komplikacija.

Antivirusni lijekovi koji su odobreni ili su u fazi procjene za liječenje COVID-19

Remdesivir

Remdesivir je jedini lijek koji je odobrila Uprava za hranu i lijekove (Food and Drug Administration) za liječenje COVID-19.

Međutim, 20. studenog SZO je izdala uvjetnu preporuku protiv upotrebe remdesivira u hospitaliziranih bolesnika, bez obzira na težinu bolesti, jer trenutno nema dokaza da remdesivir poboljšava preživljavanje i druge ishode kod tih pacijenata.

Klorokin ili hidroksiklorokin sa ili bez azitromicina

Komisija preporučuje da se ne upotrebljava klorokin ili hidroksiklorokin sa ili bez azitromicina za liječenje COVID-19. Komisija preporučuje upotrebu visokih doza klorokina za liječenje COVID-19.

Lopinavir / ritonavir i drugi inhibitori HIV proteaze

Komisija preporučuje da se za liječenje COVID-19 ne koristi lopinavir / ritonavir ili drugi inhibitori HIV proteaze, osim u kliničkom ispitivanju.

Ivermektin

Komisija niti FDA ne preporučuju upotrebu ivermektina za liječenje COVID-19, osim u kliničkom ispitivanju.

Inače, Ivermektin je odobreno sredstvo od FDA protiv parazita širokog spektra. U početku predstavljen kao veterinarski lijek, ubija širok raspon unutarnjih i vanjskih parazita u komercijalnim stočnim životinjama. Posljednjih se godina ivermektin koristi za liječenje različitih bolesti, sa svojim antimikrobnim i antivirusnim svojstvima.

Nedavno je predložena uporaba lijeka, s obzirom na njegovu potencijalnu aktivnost protiv SARS-CoV-2. Brojne studije nude brdo dokaza o učinkovitosti terapije ivermektinom i za liječenje i za prevenciju, polako postaje planina koju, nažalost, još uvijek većina liječnika i njihovih kolega u regulatornim agencijama ne može vidjeti. Pokazalo se da je ivermektin vrlo učinkovit i u prevenciji infekcije i u liječenju blagih, umjerenih i teških slučajeva covid-19.

Imunološka terapija koja se evaluira za liječenje COVID-19

S obzirom na hiperaktivne upalne učinke SARS-CoV-2, agensi koji moduliraju imunološki odgovor istražuju se kao dodatni tretman za liječenje umjerenog do kritičnog COVID-19. Ta sredstva uključuju proizvode dobivene iz ljudske krvi i imunomodulatorne terapije.

Neki proizvodi dobiveni iz ljudske krvi dobivaju se od osoba koje su se oporavile od infekcije SARS-CoV-2 (npr. rekonvalescentna plazma, proizvodi od imunoglobulina). Pretpostavlja se da ovi heterogeni proizvodi imaju bilo izravna antivirusna svojstva, poput one s rekonvalescentnom plazmom i / ili imunomodulatorni učinci poput onih zabilježenih kod mezenhimskih matičnih stanica. Pored toga, razvijena su neutralizirajuća monoklonalna antitijela usmjerena protiv SARS-CoV-2 koja su u odobrena od FDA.

Ostala sredstva iz ove skupine uključuju terapijske lijekove koji su trenutno odobreni za liječenje drugih imunoloških i/ili upalnih sindroma. Ta sredstva uključuju kortikosteroide (npr. glukokortikoide), koji kao klasa posjeduju širok spektar mehanizama za abrogiranje sistemske inflamacije, te usmjereniji anti-inflamatorni tretmani poput inhibitora interleukina, interferona, inhibitora kinaze, i drugih.

Rekonvalescentna plazma

Plazma donora koji su se oporavili od COVID-19 može sadržavati antitijela SARS-CoV-2 koja mogu pomoći u suzbijanju virusa i modificiranju upalnog odgovora.

Preporuka

Nema dovoljno podataka da bi Komisija mogla preporučiti bilo za ili protiv upotrebe rekonvalescentne plazme za liječenje COVID-19.

Imunoglobulini: specifični za SARS-CoV-2

Preporuka

Nema dovoljno podataka da bi ih Komisija mogla preporučiti ili za ili protiv liječenja COVID-19.

Mezenhimske matične stanice

Mezenhimske matične stanice su opsežno proučavane za široku kliničku primjenu u regenerativnoj medicini i zbog njihovih imunomodulatornih svojstava. Pretpostavlja se da bi mezenhimalne matične stanice mogle smanjiti akutnu ozljedu pluća i inhibirati stanični upalni odgovor izazvan od SARS-CoV-2.

Preporuka

Komisija preporučuje protiv upotrebe mezenhimskih matičnih stanica za liječenje COVID-19, osim u kliničkom ispitivanju.

Imunomodulatori koji se evaluiraju za liječenje COVID-19

Deksametazon i drugi kortikosteroidi

Detaljne preporuke Komisije o primjeni deksametazona (ili drugih kortikosteroida) sa ili bez remdesivirom mogu se naći u posebnom uputstvu. Preporučuju se samo kod teških oblika bolesti.

Ostali imunomodulatori

Nema dovoljno podataka da bi Komisija mogla preporučiti za ili protiv upotrebe sljedeće imunomodulatore za liječenje COVID-19:

– Inhibitori interleukina (IL) -1 (npr. Anakinra).

– Interferon beta za liječenje ranog (tj. <7 dana od pojave simptoma) blagog i umjerenog COVID-19.

Komisija preporučuje protiv upotrebe sljedećih imunomodulatora za liječenje COVID-19, osim u kliničkom ispitivanju:

– Anti-IL-6 receptor monoklonalna antitijela (npr. Sarilumab, tocilizumab) ili anti-IL-6 monoklonalna antitijela (siltuximab).

– Interferoni (alfa ili beta) za liječenje teško ili kritično bolesnih bolesnika s COVID-19.

– Inhibitori Brutonove tirozin-kinaze (npr. Akalabrutinib, ibrutinib, zanubrutinib) i Inhibitori Janus-ove kinaze (npr. Baricitinib, ruksolitinib, tofacitinib).

Pomoćna terapija

Uz antivirusne lijekove i imunološke terapije za liječenje COVID-19, pomoćne terapije često se koriste u bolesnika s COVID-19 za sprečavanje i / ili liječenje infekcije ili komplikacija.

Infekcija SARS-CoV-2 povezana je s protrombotičkim stanjem i povećanom učestalošću tromboemboličke bolesti. Zbog toga se ordinira antitrombotička terapija.

Neki se kliničari zalažu za upotrebu suplemenata vitamina C i D i minerala (cink) za liječenje respiratornih virusnih infekcija. Nema dovoljno podataka da bi Komisija mogla preporučiti za ili protiv upotrebe vitamine i minerale za liječenje COVID-19.

Bamlanivimab (monoklonalno antitijelo)

Bamlanivimab neutralizirajuće je monoklonalno antitijelo koje cilja domenu spajk proteina SARS-CoV-2 koji se veže za receptor. Budući da ovaj lijek može blokirati ulazak SARS-CoV-2 u stanice domaćina, evaluiran je za liječenje COVID-19.

Uprava za hranu i lijekove (FDA) izdala je 9. studenog 2020. odobrenje za hitnu uporabu kako bi bamlanivimab bio dostupan za liječenje nehospitaliziranih bolesnika s blagom do umjerenom COVID-19 koji su u visokom riziku od napredovanja u tešku bolest i / ili hospitalizacije.

O Azitromicinu (Sumamed „Pliva“)

Azitromicin je predložen kao lijek za liječenje infekcije COVID-19, iako ovaj lijek ima torsadogeni potencijal (potencijal za uzrokovanje poremećaja srčanog titma) što je razlog za zabrinutost, posebno ako se istodobno primjenjuje s hidroksiklorokinom / klorokinom.

Trenutno nema dokaza koji potkrepljuju učinkovitost liječenja azitromicinom kod infekcije COVID-19, jer su završena ispitivanja metodološki neispravna i nedovoljna.

Glavne organizacije javnog zdravstva, agencije za regulaciju lijekova i znanstvena društva ne preporučuju upotrebu azitromicina kao lijeka za liječenje infekcije COVID-19, osim ako se ne pojave bakterijske superinfekcije.

Nasuprot tome, u Makedoniji Sumamed je izuzetno popularan! Doktori primarne zdravstvene zaštite ordiniraju Sumamed (Pliva) još uvijek veoma često.

Favipiravir

Favipiravir, koji se, između ostalih, prodaje pod robnom markom Avigan, antivirusni je lijek koji se koristi za liječenje gripe u Japanu. Također se proučava za liječenje niza drugih virusnih infekcija (Ebola, Nipah).

Razvija ga i proizvodi Toyama Chemical (Fujifilm Group), a odobren je za medicinsku uporabu u Japanu 2014. Odobren je za prodaju u veljači 2020. u Kini. Od izbijanja COVID-19, uz zadovoljavanje domaćeg liječenja i potražnju za strateškim rezervama, lijek se također koristi za potporu preko 30 zemalja u borbi protiv COVID-19 i postigli su dobre rezultate. U ožujku 2020. Italija je odobrila lijek za eksperimentalnu uporabu protiv COVID-19 i započela je provođenje ispitivanja u tri regije koje su najviše pogođene bolešću. Planira se proučavati u tri bolnice u Massachusettsu, SAD, od 20. travnja 2020. Početkom svibnja 2020. započinje pokus u Londonu u Velikoj Britaniji. Lijek je odobren za liječenje COVID-19 u bolničkim uvjetima u Rusiji 29. svibnja 2020. 20. lipnja 2020. godine lijek je odobren u Indiji za liječenje bolesnika s COVID-19 pod zaštitnim imenom Fabiflu proizvođača Glenmark.

Favipiravir, koji je ukazao na učinkovitost u liječenju covida-19 kod pacijenata čiji tijek bolesti nije težak, trebao bi se davati u ranoj fazi bolesti.

U našoj regiji lijek favipiravir do sada je bio dostupan samo na temelju donacija iz Japana.

U lipnju je Makedonija dobila japansku donaciju Favipiravira za 100 pacijenata. Favipiravir će se u Makedoniju uvesti ovog tjedna (kao Favira i Favimol). Ovaj korak vlasti slijedi, nakon što ga je ogroman broj oboljelih od virusa korone, odnosno njihove rodbine, nabavio s Kosova ili iz Bosne po cijeni od 75 do 100 eura.

7. Poznato je da Vaše kolege iz ove oblasti, naporno rade na pronalasku djelotvornog cjepiva, imate li konkretnije informacije o djelotvornosti ruskih, njemačkih, američkih ili kineskih prijedlog cijepiva?

Trenutno se razvija više od 170 kandidata za cjepivo COVID-19, od kojih devet kandidata cjepiva su već u fazi izrade i daljnjih devet u evaluaciji.

Cjepiva su podijeljena u četiri kategorije:

1. Cjepiva sa inaktiviranim živim virusima – Valneva, kineski Sinovac i Sinopharm.

2. Аdenovirusna cjepiva – Oxford / AstraZeneca, Janssen

3. mRNA cjepiva – BioNTech / Pfizer, Moderna (američki), Imperial. Najveći problem ovih cjepiva je što nisu vrlo stabilna i moraju se transportirati na -70 stupnjeva.

4. Рroteinska adjuvantna cjepiva – GSK / Sanofi, Novavax.

5. Сjepiva sa inaktiviranim živim virusima (Valneva)

Većina ovih cjepiva štiti pluća, ali ne i gornje disajne ​​puteve (grlo i nos), što znači da će ove osobe, iako zaštićene, i dalje moći prenijeti virus.

Američko cjepivo (Moderna) i Novavax pružaju dvostruku zaštitu, odnosno štite od bolesti i neutraliziraju prenosivost.

Najjaču imunogenost imaju rekombinantno proteinska (Novavax), zatim RNA cjepiva (Pfizer i Moderna), adenovirusna (Oxford) i na kraju inaktivirana cjepiva.

Najjače nuspojave uzrokuju adenovirusna cjepiva, zatim RNA cjepiva, rekombinantno proteinska cjepiva i konačno deaktivirana cjepiva.

Cjepiva Oxford / AstraZeneca, Pfizer / BioNTech i Moderna nalaze se u trećoj fazi kliničkih ispitivanja i trenutno su u postupku licenciranja.

Gotovo milijun ljudi obuhvaćeno je eksperimentalnim cjepivom protiv koronavirusa koje je razvila kineska tvrtka Sinopharm, iako još nije pružila jasne kliničke dokaze o učinkovitosti.

Rusko cjepivo Sputnik V, koje je pokazalo 92 posto učinkovitosti, prema riječima njegovih programera, može se čuvati na temperaturi od minus 18 stupnjeva Celzijusa. Rani rezultati ispitivanja cjepiva Covid razvijenog u Rusiji sugeriraju da bi moglo biti učinkovito 92%.

Prije nekoliko dana Pfizer (i BioNTech) objavio je da je kandidat za cjepivo pokazao nekih 90 posto učinkovitosti, pozivajući se na rezultate ispitivanja faze 3 na 43.000 tisuće ljudi. Treba se čuvati na minus 70 stupnjeva Celzija.

Moderna je izjavila da je njezino cjepivo učinkovito 94,5 posto, prema preliminarnim podacima iz tekuće studije tvrtke.

CureVac je jedan od njemačkih proizvođača cjepiva koji dobivaju financijsku potporu iz Berlina u sklopu programa vrijednog 750 milijuna eura (884,5 milijuna dolara). Trenutno pregovara s vlastima EU-a o ugovoru o opskrbi cjepivima.

CoronaVac je jedan od 48 kandidata za cjepivo protiv COVID-19 koji su trenutno u kliničkim ispitivanjima. To je cjepivo sa kemijski inaktiviranim cjelovitim virusom temeljeno na soju SARS-CoV-2 koji je izvorno izoliran od pacijenta u Kini.

Po čemu se razlikuje od cjepiva Pfizera i Moderne?

Oxfordsko cjepivo koristi oslabljenu verziju uobičajenog virusa koji uzrokuje prehladu kod šimpanza, cjepiva iz Pfizera i Moderne su mRNA cjepiva.

8. Koja su Vaša dopunska saznanja o pronalascima navedenih cijepiva, vaše mišljenje o ulozi farmaceutske industrije na svjetskom tržištu, o ulozi država u nabavi cjepiva za stanovništvo?

Pfizer i Moderna objavili su obećavajuće rezultate ispitivanja cjepiva protiv koronavirusa. Farmaceutska tvrtka Pfizer objavila je rezultate pokusa s nalazom da će njihovo cjepivo biti više od 90% učinkovito u prevenciji COVID-19. Moderna je objavila da je njezino cjepivo učinkovito 94,5%.

Evo četiri pitanja na koja treba odgovoriti prije nego što cjepiva izađu na tržište.

1. Da li cjepiva štite i od teške i od blage bolesti?

Pfizer: Nije poznato štiti li cjepivo od asimptomatskih infekcija. Sudionici su testirani na COVID-19 samo ako su imali simptome.

Moderna: Također nije jasno štiti li cjepivo Moderna od asimptomatskih infekcija. Sudionici su testirani na COVID-19 samo ako su imali simptome. Također nije jasno smanjuje li cjepivo rizik od teških slučajeva COVID-19, hospitalizacije ili smrti. Međutim, u rezultatima ispitivanja Moderne, nitko od sudionika koji su primili cjepivo nije imao teške bolesti. Suprotno tome, među ljudima koji su primali placebo, 11 od 90 slučajeva bili su ozbiljno bolesni.

2. Mogu li cjepiva zaustaviti prijenos virusa?

Pfizer: Iako se čini da Pfizer smanjuje rizik od zaraze simptomatskim COVID-19, još se ne zna smanjuje li rizik od širenja bolesti.

Moderna: Isto vrijedi i za Modernino cjepivo.

Pfizer: Pfizerovo ispitivanje pokazalo je da je cjepivo postalo djelotvorno 28 dana nakon početne doze, ali samo je ispitivalo koliko je učinkovito ostalo tjedan dana nakon primanja druge doze.

Moderna: Moderna je testirala učinkovitost svog cjepiva dva tjedna nakon druge doze. Ali opet, hoće li zadržati svoju učinkovitost mjesecima ili godinama kasnije, tek treba utvrditi.

3. Je li moguće reći koje je cjepivo najbolje?

Pfizer: Pfizer nije objavio detaljne podatke iz ispitivanja, pa je prerano govoriti koje je cjepivo učinkovitije ili sigurnije. Konkretni rezultati koji su pokazali da je cjepivo učinkovitije od 90% još uvijek nisu objavljeni. Početno ograničenje cjepiva Pfizer je da ga treba držati na minus 70 stupnjeva Celzijusa, što predstavlja izazov za skladištenje i distribuciju.

Moderna: Moderna je objavila više detalja od Pfizera o ispitivanju cjepiva, uključujući broj slučajeva COVID-19 među primateljima cjepiva u usporedbi s onima koji su dobili placebo, što je dovelo do njihove procjene cjepiva kao 94,5% učinkovitog. Čini se da jedina prednost koju Moderna ima jest ta što njezino cjepivo ne treba čuvati na ekstremno niskim temperaturama. Može se držati do mjesec dana u standardnom hladnjaku, na temperaturama između 2 i 8 stupnjeva Celzijusa.

4. Koliko su cjepiva zaista sigurna?

Pfizer: Pfizer u svom nedavnom priopćenju za javnost nije izvijestio o ozbiljnim sigurnosnim problemima, no tvrtka je još uvijek u procesu prikupljanja dvomjesečnih podataka o sigurnosti koji će ih dostaviti FDA-i. Međutim, nitko neko vrijeme neće znati potencijalne dugoročne nuspojave.

Moderna: Moderna je već izvijestila o nekim početnim podacima o nuspojavama svog cjepiva, koji su značajni, ali nisu opasni po život. Većina je bila blaga. Najčešće pritužbe bili su umor, koji je doživio gotovo svaki deseti sudionik (9,7%) koji je primio cjepivo, i bolovi u mišićima, koji su se pojavili kod 8,9% sudionika. U nekim su slučajevima ove nuspojave bile dovoljno jake da ometaju svakodnevni život. Ostale česte nuspojave uključuju bol u zglobovima, glavobolju i bol ili oteklinu na mjestu injekcije.

Kao i kod Pfizera, moguće dugoročne nuspojave nisu poznate i trebat će vremena da se prikupe podaci potrebni za procjenu mogu li predstavljati problem.

O ulozi kompanija i država

U ranoj fazi tijekom ove pandemije brzo je postalo očito da za okončanje ove globalne krize ne trebaju nam samo cjepiva protiv COVID-19, već moramo osigurati da im svi na svijetu imaju pristup. To je pokrenulo globalne čelnike da zatraže rješenje koje bi ubrzalo razvoj i proizvodnju cjepiva protiv COVID-19, kao i dijagnostiku i liječenje, te zajamčilo brz, pošten i pravedan pristup ljudima u svim zemljama. Danas imamo to rješenje – COVAX. Rezultat izvanredne i jedinstvene globalne suradnje, s angažiranom više od dvije trećine svijeta – COVAX ima najveći i najraznolikiji portfelj COVID-19 cjepiva na svijetu i kao takav predstavlja najbolju nadu na svijetu da dovede akutnu fazu ovu pandemiju do brzog kraja.

ŠTO JE COVAX?

COVAX je jedan od tri stupa akceleratora za pristup alatima COVID-19 (ACT), koji su u travnju pokrenule Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Europska komisija i Francuska kao odgovor na ovu pandemiju. Okupljanje vlada, globalnih zdravstvenih organizacija, proizvođača, znanstvenika, privatnog sektora, civilnog društva i filantropije, s ciljem pružanja inovativnog i pravednog pristupa dijagnostici, liječenju i cjepivima COVID-19. Stup COVAX usredotočen je na potonje. To je jedino, uistinu globalno rješenje za ovu pandemiju jer je jedini napor da se osigura da ljudi u svim krajevima svijeta dobiju pristup cjepivima COVID-19 nakon što postanu dostupna, bez obzira na njihovo bogatstvo.

Koordiniran od Gavi, Saveza za cjepiva, Koalicije za inovacije u pripravnosti za epidemije (CEPI) i WHO, COVAX će to postići djelujući kao platforma koja će podržati istraživanje, razvoj i proizvodnju širokog spektra kandidata za COVID-19, i pregovarajući o njihovim cijenama. Sve zemlje sudionice, bez obzira na razinu prihoda, imat će jednak pristup tim cjepivima nakon što se razviju. Početni je cilj imati na raspolaganju 2 milijarde doza do kraja 2021., što bi trebalo biti dovoljno za zaštitu visoko rizičnih i ranjivih ljudi, kao i zdravstvenih radnika u prvoj liniji.

Za države s nižim dohotkom, koje inače ne bi mogle priuštiti ova cjepiva, kao i za brojne države koje se samofinanciraju s višim dohotkom i nemaju bilateralne ugovore s proizvođačima, COVAX je doslovno spas i jedini održivi način kojim će njihovi građani dobiti pristup cjepivima COVID-19.

ZAŠTO NAM TREBA KOVAKS

Pridruživanjem COVAX-u i samofinancirajuće i financirane zemlje dobit će pristup cjepivima, kada i kada se pokažu kao sigurne i učinkovite. Ovisno o raspoloživosti financiranja, zemlje koje financiraju dobit će dovoljno doza za dugoročno cijepljenje do 20 posto svoje populacije. Budući da je u početku vjerojatnost da će potražnja premašiti ponudu kada cjepiva postanu dostupna, alokacija će se raspodijeliti po zemljama na temelju broja dostupnih doza i povećavati kako se povećava njihova dostupnost.

Da bi sve ovo ostvarilo, stvoren je COVAX Centar (COVAX Facility) kroz koji mogu sudjelovati samofinancirajuće ekonomije i financirane ekonomije. Unutar toga nalazi se i potpuno zaseban mehanizam financiranja, Gavi COVAX Advance Market Commitment (AMC), koji će podržati pristup cjepivima COVID-19 za gospodarstva s nižim dohotkom. U kombinaciji, ovo omogućuje sudjelovanje svih zemalja, bez obzira na platežnu sposobnost.

ŠTO JE COVAX CENTAR?

Glavna uloga COVAX Centra je povećati šanse da ljudi u zemljama sudionicama dobiju pristup cjepivima COVID-19 što je brže, pravednije i sigurnije. Pridruživanjem Programu, zemlje sudionice i gospodarstva dobit će ne samo najveći i najraznolikiji portfelj COVID-19 na svijetu, već i aktivno upravljani portfelj. Centar kontinuirano nadzire panoramu cjepiva COVID-19 kako bi identificiralo najprikladnije kandidate za cjepivo, na temelju znanstvenih zasluga i skalabilnosti, te surađuje s proizvođačima da ih potaknu da prošire svoj proizvodni kapacitet prije nego cjepiva dobiju regulatorno odobrenje.

Uobičajeno, proizvođači ne žele riskirati značajna ulaganja potrebna za izgradnju ili proširenje pogona za proizvodnju cjepiva dok ne dobiju odobrenje za cjepivo. Ali u kontekstu trenutne pandemije, koja globalno gospodarstvo košta mjesečno 375 milijardi američkih dolara, to bi neizbježno dovelo do značajnih kašnjenja i početnog nedostatka cjepiva nakon što cjepiva dobiju dozvolu. Da bi se to izbjeglo, COVAX Centar surađuje s proizvođačima kako bi se obezbjedila ulaganja i incentivi, kako bi osigurala da su proizvođači spremni proizvesti doze koje su nam potrebne čim odobri cjepivo.

Zemlje koje se samofinanciraju i gospodarstva koja sudjeluju u Instrumentu mogu zatražiti doze cjepiva dovoljne za cijepljenje između 10-50% njihove populacije. Iznos koji uplate u COVAX Centar reflektirat će broj doza koje su zatražili. Za te zemlje Centar služi kao kritična polica osiguranja koja će značajno povećati njihove šanse za osiguranje cjepiva, čak i ako vlastiti bilateralni sporazumi propadnu.

KAKO ĆE SE ALOCIRATI DOZE CIJEPIVA?

Nakon što je bilo koje od cjepiva uspješno prošlo klinička ispitivanja i pokazalo se sigurnim i učinkovitim te dobilo regulatorno odobrenje, dostupne doze dodijelit će se svim zemljama sudionicama po istoj stopi, proporcionalnoj njihovoj ukupnoj populaciji. Mali tampon od oko 5% od ukupnog broja dostupnih doza ostat će po strani kako bi se stvorile zalihe za pomoć u akutnim epidemijskim naletima i za podršku humanitarnim organizacijama, na primjer za cijepljenje izbjeglica koje inače nemaju pristup.

Iako sudionici koji se samofinanciraju mogu zatražiti dovoljno doza za cijepljenje između 10-50% svoje populacije, nijedna zemlja neće dobiti dovoljno doza za cijepljenje više od 20% svoje populacije dok svim zemljama u financirajućoj skupini ne bude ponuđen taj iznos. Jedina iznimka su one zemlje koje su odlučile primiti manje od 20%.

9. Zanima nas Vaše mišljenje s obzirom na fakt da je u ovom trenutku u Kini, od kuda je svjetska pandemija počela, primjetljivo se normalizira stanje dok se u ostatku svijeta, pandemija ubrzano širi? Dali su u pitanju sprovedene mjere ili nešto drugo?

Kina, u kojoj je prvi put otkriven novi koronavirus, sada je većinom „čista”, u kojoj se već život vraća u normalu.

To je zapanjujući preokret od siječnja i veljače, kada se činilo da je Kina u kaosu. Oporavak Kine bio je posebno očit tijekom Zlatnog tjedna, jednog od najvećih kineskih praznika, koji je trajao od 1. do 7. listopada. Otprilike 637 milijuna ljudi – ili 46% stanovništva cijele zemlje – putovalo je po Kini tog tjedna.

Kineski uspjeh pripisuje se brojnim čimbenicima.

1. Testiranje

Prvo što je Kini omogućilo uspjeh bila je predanost testiranju. Dobivanje testa bilo je brzo i besplatno. Oni koji su imali pozitivne testove odmah su poslani u novostvorene izolacijske centre ili obližnje bolnice, smanjujući rizik od zaraze ljudi s kojima žive ili rade. Wuhan je brzo izoliran, a stanovnici su proveli 76 dana u lockdown-u.

Kineski uspjeh proizašao je iz brzine i ozbiljnog shvaćanja traženja kontakata. Zajedno s tim, bolnice su sagrađene od nule u roku od nekoliko dana, odgođene su neurgentne medicinske usluge, posjeti liječnika počeli su se sprovodite preko interneta, otvorene su dnevne bolnice, uveli su opsežno traženje kontakata. Četrnaest tisuća kontrolnih točaka za mjerenje temperature postavljeno je diljem zemlje. U srpnju, kad je Kina počela provizorno otvorati svoje granice, zrakoplovna vlast te zemlje rekla je da svatko tko ulazi iz inozemstva morao imati negativan test na COVID-19 u roku od pet dana.

I u posljednjim danima epidemije, kada su zabilježeni simboličan broj novih slučajeva, Kina još uvijek nije riskirala. Dana 9. listopada, grad Qingdao na istoku najavio je da će testirati svih 9 milijuna stanovnika na koronavirus u petodnevnom blitzu nakon identificiranja 12 novih slučajeva povezanih s lokalnom bolnicom. U svibnju je Wuhan testirao svojih 11 milijuna stanovnika tijekom desetodnevnog razdoblja. Onima koji se nisu prijavili na testiranje rečeno je da će ubuduće morati platiti sve svoje testove. Prije toga, u Wuhanu obrađivani su u prosjeku 46.000 testova dnevno. Prvog dana masovnog testiranja u svibnju obrađeno je 1,47 milijuna testova.

U međuvremenu, SAD i Europa imaju kronični problem s testiranjem. U Velikoj Britaniji vlada u nekoliko navrata nije uspjela postići ciljeve svakodnevnog testiranja, a nedavno se suočila s povećanom potražnjom. Španjolska se također borila da pojača testiranje tijekom proljeća. Francuska je pojačala testiranje ove jeseni, ali bilo je više izvješća o široko rasprostranjenim kašnjenjima i preopterećenim laboratorijima.

2. Zaključavanje (lockdown) i socijalno distanciranje

Tijekom epidemije gradovi širom Kine strogo su provodili „lockdown-e“ i po potrebi ih ponovno uvodili. Stanovnici su se pridržavali javnozdravstvenih mjera, a lokalne su vlasti posjećivale kućanstva kako bi osigurale da su ljudi kod kuće i čak im zabranjivali izlazak.

Zvaničnici diljem zemlje koristili su visokotehnološke metode za praćenje stanovnika, od hvatanja ljudi s groznicom pomoću prepoznavanja lica i termalnim kamerama, do uporabe dronova da bi posramili ljude što su na otvorenom.

Studija koja uspoređuje ljudske interakcije u glavnim gradovima Wuhan i Shanghai prije i poslije pandemije, objavljena u časopisu Science u lipnju, otkrila je da su se “dnevni kontakti smanjili sedam do osam puta tijekom razdoblja socijalnog distanciranja, s većinom interakcija ograničenih na kućanstvo.

“Smatramo da je samo socijalno distanciranje, kao što je provedeno u Kini tijekom epidemije, dovoljno za kontrolu COVID-19”, napisali su autori.

Drugi je razlog zašto je Kina tako dobro provodila javnozdravstvene mjere, je činjenica da je već imala iskustva s epidemijama, zahvaljujući epidemiji SARS-a 2003. godine.

Dokazano je da su maske jedan od ključnih načina usporavanja širenja virusa, a Kina je, kao najveći svjetski proizvođač osobne zaštitne opreme, bila u dobrom položaju da brzo poveća proizvodnju i zaštiti radnike u prvoj liniji. Prihvatanje nošenja maski je bilo na vrlo visokoj razini.

Kineski predsjednik Xi Jinping proglasio je 8. rujna da je koronavirus poražen u zemlji.

U međuvremenu, SAD nisu uspjele uvesti koherentan federalni plan kojim bi se socijalna distanca ili nošenje maski postalo normom. Prošlog je mjeseca Bijela kuća navodno blokirala CDC da nameće pravila kako bi maske postale obveznim u javnom prijevozu.

Vlasti u SAD-u, Velikoj Britaniji i Europi izvijestile su o nedostatku osobne zaštitne opreme, a trebali su mjeseci da priznaju da je nošenje maski korisno za suzbijanje širenja koronavirusa. U svibnju je britanska vlada još uvijek razmišljala hoće li reći javnosti da javno pokrije svoja lica.

U lipnju i srpnju, kad je virus naglo narastao, ljudi su i dalje odbijali nositi maske. (Čak je potkraj rujna predsjednik Trump tretirao nošenje maske Joea Bidena kao slabost koju treba ismijavati).

U SAD-u, Velikoj Britaniji i Italiji dužnosnici su za veliki porast broja slučajeva optužili mlade ljude koji izbjegavaju maske. Mladi su uživali u ljetnom vremenu, prisustvovali proljetnim zabavama.

Također postoji konsenzus među medicinskim profesionalcima da su “lockdown-i” u SAD-u i Europi završili znatno prije nego što su zajednice bile oslobođene virusa ili opremljene za suzbijanje izbijanja bolesti.

Razmjere kineskog “lockdown-a” bilo je teško ponoviti u SAD-u i Europi. Europski stanovnici imaju više prilika za interakciju, a također im je sve teže pridržavati se ograničenja zaključavanja. Ljudi su počeli davati osobnoj slobodi prednost pred svojim vlastitim zdravljem. Drugi su imali problema s utvrđivanjem koje su aktivnosti niskog rizika zbog proturječnih poruka zvaničnika javnog zdravstva. Na početku pandemije, na primjer, zdravstveni zvaničnici Ujedinjenog Kraljevstva rekli su da postoje “mješoviti” dokazi o tome sprječavaju li maske prijenos virusa. Studije sada sugeriraju da to čine.

Jedna skupina koja bi mogla biti posebno pogođena “pandemijskim umorom” – tinejdžeri i mladi odrasli – također je ključni pokretač prijenosa koronavirusa.
Iako su mladi manje osjetljivi na teške ishode, čini se da sve veći broj slučajeva među mlađim skupinama potiče hospitalizacije u Europi.

Zabrinjavajuće je što se u većini europskih zemalja, a također u našem Regionu, povećava stopa hospitalizacije, a popunjenost jedinica intenzivne njege raste. Zaista je važno da se zdravstveni sustavi mogu nositi sa povećanjem broja slučajeva u bolnicama i jedinicama intenzivne njege tijekom sljedećih tjedana.

10. Koja su Vaše prognoze vezane za kraj ove Svjetske pandemije?

Postoje dvije važne definicije pojma „kraj“, svaka s odvojenom vremenskom linijom:

1. Epidemiološki „kraj“ – kada se postigne kolektivni imunitet (imunitet stada). Dogodit će se kada je udio populacije imune na COVID-19 dovoljan da spriječi rašireni, trajni prijenos. Mnoge se zemlje nadaju da će cjepivo obaviti glavninu posla potrebnog za postizanje kolektivnog imuniteta. Kad se postigne ova krajnja točka, hitne intervencije javnog zdravstva više neće biti potrebne. Iako će biti potrebna redovita revakcinacija, možda slična godišnjim vakcinacijama protiv gripe, opasnosti od epidemijskog širenja više neće postojati.

2. Prijelaz u oblik normalnosti. Drugi (i vjerojatno, raniji) „kraj“ dogodit će se kad se gotovo svi aspekti društvenog i ekonomskog života mogu nastaviti bez straha od tekuće smrtnosti (kada stopa smrtnosti više nije veća od povijesnog prosjeka zemlje) ili dugoročnih zdravstvenih posljedica do COVID-19. Proces će omogućiti alati poput cijepljenja populacija s najvišim rizikom; brzo, precizno ispitivanje; poboljšana terapija; i kontinuitet jačanja odgovora javnog zdravstva. Nova normalnost neće izgledati baš poput stare – možda će biti drugačija na iznenađujuće načine, s neočekivanim konturama, a doći će postupno – ali prijelaz će omogućiti mnoge poznate prizore, poput zračnog putovanja, užurbanih trgovina, zujanja tvornica, pune restorane i teretane.

Dva su „kraja“ povezana, naravno, ali ne linearno. Najkasnije će prijelaz u normalu nastupiti kad se postigne kolektivni imunitet. No, u regijama s jakim javnozdravstvenim odgovorima normalnost vjerojatno može doći znatno prije epidemiološkog završetka pandemije.

(1) Epidemiološki „kraj“

Većina zemalja odgodila je nadu u postizanje koliktivnog imuniteta do dolaska cjepiva. Kad se postigne kolektivni imunitet, trajne javnozdravstvene intervencije za COVID-19 mogu se zaustaviti bez straha od ponovnog uspona. Vrijeme krajnje točke ovisit će o zemlji i na njih će utjecati niz čimbenika:

– dolazak, djelotvornost i usvajanje COVID-19 cjepiva – najvećih pokretača vremenskog slijeda za kolektivni imunitet;

– razina prirodnog imuniteta u populaciji od izloženosti COVID-19; prema našoj procjeni, između 90 i 300 milijuna ljudi u svijetu može imati prirodni imunitet;

– potencijalna unakrsna imunost od izlaganja drugim koronavirusima;

– potencijalni djelomični imunitet postignut drugim imunizacijama, poput BCG cjepiva za tuberkulozu;

– regionalne razlike u načinu na koji se ljudi miješaju, što će stvoriti različite pragove za kolektivni imunitet.

Na temelju čitanja trenutnog stanja varijabli i njihovog vjerojatnog napretka u narednim mjesecima, procjenjujemo da je najvjerojatnije vrijeme da Sjedinjene Države postignu kolektivni imunitet u trećem ili četvrtom tromjesečju 2021.

Distribucija cjepiva dovoljnom dijelu populacije za indukciju kolektivnog imuniteta mogla bi se dogoditi za samo šest mjeseci. To će zahtijevati brzu dostupnost stotina milijuna doza, funkcioniranje lanaca opskrbe cjepivima i spremnost ljudi da se cijepe tijekom prve polovice 2021.

Imunitet stada mogao bi se postići već u drugom tromjesečju 2021. ako su cjepiva visoko učinkovita i lansirana glatko ili ako se u populaciji otkrije značajna unakrsna imunost. S druge strane, epidemiološki kraj pandemije možda se neće moći postići do 2022. ili kasnije ako rani kandidati za cjepivo imaju problema s učinkovitošću ili sigurnošću – ili ako su njihova distribucija i usvajanje spori. U najgorem slučaju, postoji mogućnost da bi se Sjedinjene Države još uvijek mogle boriti protiv COVID-19 do 2023.

Putovi do kolektivnog imuniteta u drugim zemljama s visokim dohotkom vjerojatno će biti približno slični onome u Sjedinjenim Državama. Rokovi će se razlikovati ovisno o razlikama u pristupu i uvođenju cjepiva te u razinama prirodnog imuniteta – i potencijalno, u razinama unakrsne imunosti i prethodnom obuhvatu drugim cjepivima, poput BCG cjepiva. Iako neka mjesta dosegnu kolektivni imunitet, džepovi endemske bolesti COVID-19 vjerojatno će ostati širom svijeta, na primjer u područjima pogođenim ratom ili u zajednicama s trajno niskim usvajanjem cjepiva. Na takvim mjestima, dok se ne postigne kolektivni imunitet, COVID-19 može biti analogan ospicama – ne svakodnevna prijetnja većini ljudi, ali trajni rizik. Ako imunitet oslabi – na primjer, ako dopunska cjepiva nisu u potpunosti usvojena – tada bi COVID-19 mogao postati šire endemičan.

Dostignut kolektivni imunitet neće značiti potpuni kraj svih javnozdravstvenih intervencija. Moguće je da bi bila potrebna redovita docjepljenja kako bi se održao imunitet, a bit će potreban stalni nadzor za COVID-19. No kolektivni imunitet značio bi da se mogu ukinuti hitne mjere koje su trenutno na snazi ​​u mnogim zemljama.

Brzina kojom vlade opuštaju mjere javnog zdravstva bit će presudna. Neke od tih mjera (poput potpunog zaključavanja i ograničenja za određene industrije) imaju značajne socijalne i ekonomske posljedice, a druge (poput testiranja i traženja kontakata), iako su skupe, nemaju.

(2) Prijelaz u novu normalu

Druga krajnja točka pandemije može se postići ranije od prve. Procjenjujemo da je najvjerojatnije vrijeme da se to dogodi u naprednim gospodarstvima prvo ili drugo tromjesečje 2021. godine. Ključni čimbenik je smanjena smrtnost.

Društvo se naviklo na praćenje broja infekcija COVID-19 (broja slučajeva). No, brojanje slučajeva važno je prvenstveno zato što ljudi umiru od bolesti i jer oni koji je prežive mogu imati dugoročne zdravstvene posljedice nakon infekcije. Potonje je područje znanstvene nesigurnosti, ali postoji zabrinutost da će se neki oporavljeni pacijenti suočiti s dugoročnim učincima.

Većina je zemalja postigla značajan napredak u smanjenju broja smrtnih slučajeva i hospitalizacija povezanih s COVID-19. Neki su blizu uklanjanja suvišne smrtnosti. Ti su rezultati uglavnom postignuti kombinacijom umjereno učinkovitih intervencija.

Prijelaz na novu normalu, u bilo kojem obliku koji će se dogoditi, uslijedit će postupno kada ljudi budu imali povjerenja da mogu raditi ono što su radili bez ugrožavanja sebe ili drugih. Vrijeme takvog prijelaza ovisit će o napretku prema kolektivnom imunitetu, te o učinkovitosti javno-zdravstvenog odgovora zemlje. Prijelazi će biti postupni. Oni su već započeli na nekim mjestima i u većini zemalja mogli bi dobro napredovati do prvog ili drugog tromjesečja 2021.

Da bismo to postigli, morat ćemo vidjeti značajan napredak ka epidemiološkom “kraju”. Povoljni nalazi o prirodnom i unakrsnom imunitetu pomogli bi ubrzanju vremenskih rokova. Pet dodatnih kriterija također će doprinijeti prijelazu u oblik normalnosti – što se više njih postigne, to će se brže postići prekretnica:

– kontinuirano poboljšanje od strane vlada u primjeni javno-zdravstvenih intervencija (poput ispitivanja i praćenja) koje ne ograničavaju značajno ekonomske i socijalne aktivnosti;

– poštivanje javnozdravstvenih mjera dok ne postignemo kolektivni imunitet;

– precizno, široko dostupno, brzo testiranje koje učinkovito omogućuje određene aktivnosti;

– kontinuirani napredak u terapiji (uključujući profilaktiku prije i poslije ekspozicije) i kliničko liječenje COVID-19, što dovodi do nižih stopa smrtnosti od infekcije – već je postignut značajan napredak kombinacijom učinkovitih lijekova, kao što su deksametazon i remdesivir, te promjene u kliničkom upravljanju;

– javno povjerenje da nema značajnih dugoročnih zdravstvenih posljedica za one koji se oporave od COVID-19.

Prijelaz na novu normalu označit će važnu socijalnu i ekonomsku prekretnicu, a kolektivni imunitet bit će konačniji kraj pandemije. U Sjedinjenim Državama i drugim naprednim gospodarstvima, iako bi prijelaz u normalu mogao biti ostvaren prije, izgleda da će epidemiološki “kraj” najvjerojatnije biti dosegnut u drugoj polovici 2021.

Prognoza za Region i Makedoniju

Sve zemlje u regiji imaju sličnu dinamiku pandemije. Stoga se očekuje da će kolektivni imunitet biti postignut u cijeloj regiji tijekom 2021. godine. Naravno, ova prognoza vrijedi samo ako dinamika ostane ista. Ako se provode određene dodatne mjere za smanjenje prosječnog dnevnog broja slučajeva, razdoblje do stjecanja kolektivnog imuniteta proporcionalno će se produljiti, najkasnije do kraja 2021. Konkretno za Republiku Hrvatsku, na primjer, ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak izjavio je da će se imunitet krda stvoriti do 2021. i da je 400.000 osoba u Hrvatskoj bilo u kontaktu s virusom, što je oko 10 posto.

Na temelju moje nedavne analize, vjerojatni stvarni broj zaraženih u Makedoniji je blizu 300 000 ili 17 posto ukupne populacije (oko 1,6 milijuna, prema Upravi za e-Zdravstvo u Ministarstvu zdravstva). Da bi trenutni endemski oblik širenja KOVID-19 prešao na razinu sporadičnih slučajeva, potrebno je dosegnuti prag kolektivnog imuniteta od preko 60 posto ili oko 1.000.000 građana. Ako se trenutna stopa zaraze nastavi s prosječno 1.000 novih slučajeva dnevno, 60 posto će se dosegnuti za oko 90 dana, što znači negdje do kraja ožujka 2021. godine.

11. Na kraju, kao vrhunski epidemiolog, i s iskustvom vođenja Ministarstva Zdravstva u Makedoniji, molimo za naše čitaoce „Hrvatske riječi“, istaknuti nešto iz svoje bogate i privatne i stručne biografije, gdje ste rođeni, gdje završili fakultet i postdipolmske studije, koje su uže specijalnosti koje predajete na Fakultetu, dio obiteljskog života.

Rođen sam u Beogradu. Završiо sam Medicinski fakultet u Skoplju. Specijalizirao sam epidemiologiju u Skoplju, Beogradu, Londonu, Birminghamu. Doktorirao sam na Medicinskom fakultetu u Skoplju 1995. godine. Redoviti sam profesor epidemiologije i biostatistike s medicinskom informatikom na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu na sve tri razine: dodiplomski, poslijediplomski (za magistre javnog zdravstva) i doktorski studij. U mirovini sam od 1. listopada. I dalje imam nastavne obveze na doktorskom studiju na Medicinskom fakultetu. Radim na dva istraživačka projekta pod vodstvom Sveučilišta Columbia. Jedan je iz područja KOVID-19, pod nazivom “Utjecaj pandemije COVID-19 na mentalno zdravlje radnika u zdravstvenim službama: Studija o zdravstvenim radnicima COVID-19 (HEROES) (The impact of the COVID-19 pandemic on the mental health of workers in health services: The COVID-19 HEalth caRe wOrkErS (HEROES) study). U projektu sudjeluje 28 zemalja sa svih pet kontinenata. Oženjen sam, imamo dva sina, troje unučadi. Hobiji: Dugi razgovori i šetnje sa suprugom, karate, bajkerstvo, biciklizam, bodybuilding, slikanje, glazba i zadnji – vrtlarenje, naravno, sa suprugom.

Ponedjeljak 23.11.2020